Za suvlasnike stambenih zgrada sada je, očekivano, nastupilo stanje kada davatelji usluga (Čistoća Split), traže od vlasnika da Izjavom o načinu korištenja javne usluge daju elemente obračuna prema broju članova kućanstva. Pored toga, traže od suvlasnika da obavljaju dojavu promjene broja ukućana uz potvrdu predstavnika stambene zgrade i/ili upravitelja nekretnine, bez ovlaštenja iz bilo kojeg zakona, a posebno suprotno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
Mi smo na taj problem ukazivali Priopćenjem od 21. veljače o.g., na način da smo ukazali da predstavnici stambene zgrade, niti upravitelji, nemaju zakonske mogućnosti potvrđivati istinitost podataka korisnika usluge jer predstavnik suvlasnika nije djelatnik davatelja usluga i nije obvezan, a niti ovlašten za to, jer stambena zgrada nije ni pravna ni fizička osoba. Također, ni upravitelj nije ovlašten obavljati te poslove suprotno odredbama spomenutog Zakona, odnosno suprotno ugovoru o upravljanju/održavanju zgrade.
Stoga, preporučamo da građani-korisnici odgovore na upite iz obrasca Izjave dostavljaju davatelju usluga, ali bez ovjere predstavnika i/ili upravitelja.
Također, još jednom ukazujemo kako se, „zahvaljujući“ famoznoj Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom, povodom koje smo još 2017. godine pokrenuli postupak ocjene sukladnosti sa Zakonom pred Ustavni sud RH, dosadašnji paušal pod nazivom NAKNADA ZA ZADUŽEN VOLUMEN zamjenjuje novim paušalom, pod nazivom OBVEZNA MINIMALNA JAVNA USLUGA za koju nitko ne zna od kojoj se usluzi radi, odnosno o kojem točno kriteriju i načinu obračuna.
Veći gradovi: Zagreb, Karlovac, Zadar, Split, Šibenik, Makarska …….. nisu (još) izradili cjenike usluga, no prema usvojenim cijenama onih davatelja javnih usluga koji su ih objavili, vidimo da taj novo-stari paušal čini prosječno 75 % od ukupne cijene javne usluge – sve suprotno kriteriju KOLIČINE predanog otpada, odnosno suprotno zakonom utvrđenoga principa „onečišćivač plaća“!
Sitnicu od preostalih 25% “varijabilnog” dijela cijene tek će moći osjetiti vlasnici privatnih kuća, no isto neće moći ostvariti vlasnici stanova – korisnici u višestambenim zgradama koji koriste zajedničke spremnike, te će stoga kao i do sada iz mjeseca u mjesec plaćati isti iznos „usluge“ – neovisno od količine stvarno predanog otpada.
Davatelji usluge u obračunu se, dakle, vode protuzakonitim kriterijima: broj članova domaćinstva, površina stambeno poslovnih prostora, broj kreveta (za osobe koji se bave uslugama smještaja turista), ne uvažavajući jedini kriterij sukladan Zakonu, a to je KOLIČINA PREDANOG OTPADA.