Autor: Ante Tičić
Udruga zaštite prava potrošača „Splitski potrošač“ Split, uputila je prijedlog Ustavnom sudu Republike Hrvatske da sukladno odredbi članka 105. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu obavjestiti Hrvatski sabor da Vlada Republike Hrvatske nije donijela propis za izvršenje odrebi stavka (10) članka 29. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13).
Naime, sukladno odredbi čl. 182. Zakona, rok za donošenje spomenute uredbe je (bio) 12 mjeseci od dana donošenja Zakona, odnosno do srpnja 2014.godine, i koja ni do današnjeg dana nije donesena.
Nedonošenje spomenute uredbe onemogućena je primjena Zakona, a osobito:
- donošenje poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada – stavak (1) članka 29. Zakon
- korisnik usluga zbog nedonošanja predmetne uredbe ne plaća usluge razmjerno količini predanog otpada, – stavak (6) čl. 30. Zakona,a plaća na temelju paušala – naknada za održavanja sustava, ili plaćanjem zaduženog otpada pa i onda kada korisnik usluga ne preda otpad je privremeno ne koristi objekt stanovanja.
- korisnici nisu stimulirani selektirati potencijalno koristan otpad (papir, staklo, metal ….), odnosno su nestumulirani odbacivanjem otpad izvan određenog mjesta preuimanja, ambalaži (kesice) koja od davatelja usluga nije općim uvjetima određena
- utvditi jedinični iznos naknade za litru, odnosno kilogram otpada – stavak (9) članka 30. Zakona
- donšenje cijene javne usluge sukladno st (1), (2), (4), i (5) članka 33. Zakona
- donošenje odluke jedinice lokalne samouprava o financiranju programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture koji se donosi sukladno zakonu kojim se uređuje komunalno gospodarstvo, sukladno odredbo stavka (13) članka 33. Zakona
- način i uvjete obračuna i struktura cijene javne usluge sukladn odredbi stavka (20) članka 33. Zakona,
- početak rada nadležne inspekcije po prigovoru korisnika usluga, te
- početak rada službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samouprave, sukladno odredbi stavka (1) članka 36. Zakona.
Na kraju, budući je donošenjem Zakona o održivom gospodarenju prestala odredba članka 17. Zakona o otpadu u međuvremeno je nastalo stanje pravne nesigurnosti, odnosno vrijeme kada davateli komunalne usluge nisu dužni primjenivati kriterije spomenuutog Zakona o otpadu, odnosno i dan danas primjenjuju kriterije suprotno zakonom utvrđenom principu; „onečišćivač plaća“.