Vijesti/Aktualno

Details

Published: Tuesday, 28 February 2017 16:59

Udruga zaštite prava potrošača „Splitski potrošač“ Split, uputila je prijedlog Ustavnom sudu Republike Hrvatske da sukladno odredbi članka 105. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu obavjestiti Hrvatski sabor da Vlada Republike Hrvatske nije donijela propis za izvršenje odrebi stavka (10) članka 29. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 94/13).

Naime, sukladno odredbi čl. 182. Zakona, rok za donošenje spomenute uredbe je (bio) 12 mjeseci od dana donošenja Zakona, odnosno do srpnja 2014.godine, i koja ni do današnjeg dana nije donesena.

Nedonošenje spomenute uredbe onemogućena je primjena Zakona, a osobito:

1. donošenje poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada – stavak (1) članka 29. Zakon,

2. korisnik usluga zbog nedonošanja predmetne uredbe ne plaća usluge razmjerno količini predanog otpada, - stavak (6) čl. 30. Zakona,a plaća na temelju paušala – naknada za održavanja sustava, ili plaćanjem zaduženog otpada pa i onda kada korisnik usluga ne preda otpad je privremeno ne koristi objekt stanovanja.

3. korisnici nisu stimulirani selektirati potencijalno koristan otpad (papir, staklo, metal ....), odnosno su nestumulirani odbacivanjem otpad izvan određenog mjesta preuimanja, ambalaži (kesice) koja od davatelja usluga nije općim uvjetima određena,

4. utvditi jedinični iznos naknade za litru, odnosno kilogram otpada – stavak (9) članka 30. Zakona,

5. donšenje cijene javne usluge sukladno st (1), (2), (4), i (5) članka 33. Zakona,

6. donošenje odluke jedinice lokalne samouprava o financiranju programu gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture koji se donosi sukladno zakonu kojim se uređuje komunalno gospodarstvo, sukladno odredbo stavka (13) članka 33. Zakona,

7. način i uvjete obračuna i struktura cijene javne usluge sukladn odredbi stavka (20) članka 33. Zakona,

8. početak rada nadležne inspekcije po prigovoru korisnika usluga, te

9. početak rada službe nadležne za komunalni red jedinice lokalne samouprave, sukladno odredbi stavka (1) članka 36. Zakona.

Na kraju, budući je donošenjem Zakona o održivom gospodarenju prestala odredba članka 17. Zakona o otpadu u međuvremeno je nastalo stanje pravne nesigurnosti, odnosno vrijeme kada davateli komunalne usluge nisu dužni primjenivati kriterije spomenuutog Zakona o otpadu, odnosno i dan danas primjenjuju kriterije suprotno zakonom utvrđenom principu; „onečišćivač plaća“.